Upale mokraćnih puteva najčešće su infekcije (uz infekcije dišnih puteva) i najčešći razlog propisivanja antibiotika, posebno u hladnije doba godine. Većina upala mokraćnih puteva uzrokovana je bakterijama, a označava invaziju mikroorganizama u tkivo bilo kojeg dijela mokraćnog sustava.
Sam ulazak mikroorganizama u mokraćni mjehur ne znači i bolest, jer ako je mokrenje normalno, bakterije se mogu izlučiti mokraćom. Ako nema redovitog pražnjenja mjehura, bakterije se razmnožavaju i to lako dovede do upale (cistitisa).
Od uroinfekcija pate i muškarci i žene, ali češće su pogođene žene jer je kod njih mokraćna cijev kratka, ravna i široka, čime je olakšan prolaz bakterijama iz debelog crijeva do mokraćnog mjehura. Otvor ženske mokraćne cijevi je u blizini otvora vagine i debelog crijeva, pa je stoga izložen većem broju mikroorganizama. Iz istog razloga i kod djece češće obolijevaju djevojčice. Ako se ne liječi, bakterijska se upala širi iz mokraćne cijevi u mjehur te dalje mokraćovodima do bubrega. Tada nastaju komplikacije koje se teže liječe, tako da je važno na vrijeme reagirati i početi liječenje.
Najčešći uzročnik je bakterija Escherichia coli (E.coli), čak u 80% slučajeva. E.coli je prirodni stanovnik crijevne mikroflore, ali kad dođe do mokraćnog sustava, množi se i izaziva upalne promjene. Od ostalih bakterija spomenimo još i Klebsiellu, Proteus mirabilis te Enterococcus.
Liječenje
Liječenje se najčešće provodi antibioticima (isključivo po preporuci liječnika), ali mogu pomoći i biljni preparati koji se mogu nabaviti i u ljekarnama u slobodnoj prodaji. Prije nego što vam liječnik propiše lijek, urin se šalje na laboratorijsku pretragu i/ili urinokulturu.
Kod svih uroinfekcija, bez obzira na uzrok, potrebno je pridržavati se liječničkih uputa za primjenu lijeka. To se prvenstveno odnosi na terapiju antibioticima koja se mora provesti do kraja. Terapija antibioticima najčešće traje 3-7 dana; duljinu liječenja određuje liječnik. Simptomi se mogu povući za dan-dva, ali bakterije ostaju u urinu te se mogu ponovno razmnožiti. Zbog toga je neophodno da se popije cijela doza antibiotika. U protivnom može doći do pojave rezistencije mikroorganizma na antibiotik te ponovnog pogoršanja simptoma.
Bitno je uz antibiotik pridržavati se nekih pravila:
Prevencija
Ponavljajuće urinarne infekcije
Ponavljajuće urinarne infekcije su infekcije urinarnog trakta koje ne odgovaraju na terapiju i/ili se nakon terapije ponovno vraćaju, usprkos ciljanoj i pogođenoj antimikrobnoj terapiji.
U tom slučaju liječnici najčešće propisuju profilaktičku terapiju-uzimanje malih doza odgovarajućeg antibiotika svakodnevno, najčešće navečer neposredno prije odlaska na spavanje. Profilaksa se uzima najmanje 6 mjeseci, a vrlo često i do godinu dana i više.
Problem kod propisivanja antibiotika je taj što pretjerano, dugotrajno, nepravilno ili neopravdano uzimanje antibiotika omogućuje bakterijama da mutiraju te se stvaraju novi sojevi otporni na pojedine antibiotike. Zbog toga bi svaki urin trebalo poslati na urinokulturu te terapiju provoditi prema nalazu. Poznato je da antibiotici uništavaju crijevnu floru, smanjuju broj dobrih bakterija, a povećava se količina loših te je vrlo česta pojava proljeva tijekom i nakon njihove uporabe. Povećanjem broja stolica i češćim odlascima na toalet ponovno se omogućuje uropatogenoj E.coli lakši ulazak u mokraćni sustav te se tako stvara začarani krug…
Dodaci prehrani
D-manoza, u svijetu prihvaćena kao sredstvo broj jedan u prirodnom liječenju i sprečavanju urinarnih infekcija, jednostavna je molekula šećera koja se prirodno nalazi u biljkama poput brusnice, borovnice, breskve, jabuke i naranče, a ima djelovanje i do 50 puta jače od brusnice
Kada se bakterija E. coli prilijepi na stjenke urinarnog trakta i njima se proširi, uzrokuje probleme poput učestalog mokrenja, pritiska i pečenja prilikom mokrenja i slično. Djelovanje D-manoze je vrlo jednostavno –izlučuje se nepromijenjena putem urina, a ima veći afinitet vezanja za E.coli. Kada se D-manoza koristi, bakterije E. coli se, umjesto na stjenku mjehura, lijepe na tu jednostavnu molekulu šećera i nakon toga se iz organizma izbacuju mokrenjem. D-manoza ne ubija loše, ali ni dobre bakterije.
Nuspojave kao rezultat uzimanja D-manoze do sada nisu zabilježene. Slobodno je mogu uzimati i trudnice i djeca, uz primjereno doziranje. Dijabetičari također mogu konzumirati taj proizvod, uz pojačanu kontrolu razine šećera u krvi.
Preparati D-manoze mogu se početi koristiti odmah pri pojavi prvih simptoma uroinfekcija te značajno ublažiti neugodne simptome do odlaska liječniku. Osobito je korisna u periodu dok se čeka nalaz urinokulture. Također služi i kao potpora tijekom terapije antibioticima te se s njima može kombinirati. Nakon provedene terapije može se još neko vrijeme uzimati kao prevencija. U tijeku su i neke znanstvene studije kojima se nastoji utvrditi može li ova jednostavna molekula u potpunosti zamijeniti uzimanje profilaktičkih doza antibiotika kod pojave ponavljajućih uroinfekcija. Napomenimo još da se na D-manozu ne može stvoriti bakterijska rezistencija.
Saccharomyces boulardii (S. boulardii) je koristan kvasac (poznat i kao probiotički kvasac). Smatra se kako je upravo ovaj probiotik najučinkovitiji u obnavljanju crijevne flore nakon uzimanja antibiotika upravo zato to pripada porodici kvasaca. Probiotici koji sadržavaju bakterijske kulture podložni su uništavanju istih od strane antibiotika, dok na kvasce antibiotici nemaju nikakvog učinka.
Normalna fiziološka flora crijeva važna je za zdravu probavu, a također igra i vrlo važnu ulogu u stvaranju imuniteta. Redovitim uzimanjem probiotika ne samo da se povećava broj korisnih bakterija, već se dokazano i smanjuje broj štetnih i potencijalno patogenih bakterija poput uropatogene E.coli. Stoga nam je S.boluardii vrlo važno otkriće i velika pomoć kod liječenja i sprečavanja urinarnih infekcija upravo zato da bismo prekinuli začarani krug o kojem smo ranije govorili.